KOLIKO SVE TO KOŠTA?
Zakon o stanovanju i održavanju uskoro proslavlja svoj prvi rođendan a da još uvek nije jasno kako će sve predviđeno biti i realizovano, koliko će se brzo ili sporo prihvatati novine koje Zakon donosi i naravno, pitanje svih pitanja: KOLIKO ĆE SVE TO DA NAS KOŠTA?
Krenimo redom.
Socijalizam i kolektivno stanovanje podrazumevali su da se o održavanju zgrada u kojima se nalaze naši stanovi, lokali i garaže brine država oličena u preduzećima zaduženim za održavanje zgrada. Istina je i to da je vlasništvo nad zgradama a unutar njih stanovima i lokalima imala država, pa je i bilo logično da se ona o svojoj imovini stara.
Početkom 90-tih državne zgrade polako ali sigurno prelazile su u privatno vlasništvo, bilo kroz kontroverzni otkup stanova bilo kroz privatizaciju društvenih preduzeća da bi danas imali iznad 90% stanova i lokala u privatnom vlasništvu. Logika nalaže da se o svojoj imovini brine njen vlasnik, kao što je to prethodni vlasnik radio, manje ili više uspešno.
Danas je situacija sledeća: zgrade u kojima živi najveći broj stanovništva u Srbiji starije su od 30 godina sa instalacijama, liftovima, krovovima iste starosti, izložene višegodišnjem minimalnom održavanju uz klasu energetske efikasnosti "G" (tek što imaju zidove)
Takvo stanje je neodrživo a teret promene stanja pada na koga drugog nego vlasnika, jer imovina je obaveza.
Zakonom o stanovanju i održavanju predviđeno je da vlasnici posebnih jedinica (stanova,lokala,garaža) plaćaju dva obavezna iznosa, za tekuće održavanje i za investiciono održavanje, dok se treći iznos, za profesionalno upravljanje, plaća samo ako se vlasnici odluče za profesionalca ili im lokalna samouprava odredi prinudno upravljanje.
IZNOS ZA TEKUĆE ODRŽAVANJE
Ovaj iznos treba da pokrije sve što spada u tekuće održavanje vaše zgrade, počev od čišćenja, održavanja sistema za snabdevanje vodom, električnom strujom, protivpožarnih sistema, sistema za prevoz - liftova, kao i svih drugih delova zgrade koji su zajednički.
IZNOS ZA INVESTICIONO ODRŽAVANJE
Zamišljen je kao rezervni fond iz koga će se finansirati svi kapitalni radovi na zajedničkim delovima zgrade poput zamene liftova, krovne konstrukcije, fasade i sličnih radova koji za cilj imaju poboljšavanje karakteristika zgrade u odnosu na postojeće stanje.
IZNOS ZA UPRAVLJANJE
Lokalna samouprava u skladu sa zakonom dužna je da odredi minimalni iznos za upravljanje koji se isplaćuje organizatoru upravljanja, pravnom licu, po svakom posebnom delu u slučaju kada stambena zajednica ne izabere upravnika.
Kada stambena zajednica odluči da poslove upravljanja poveri profesionalnom upravniku, visina ovog iznosa predstavlja predmet ugovaranja i može biti i niža od minimalne, ali i mnogo viša, a sve u zavisnosti od dogovora organizatora profesionalnog upravljanja i stambene zajednice.
I dok se minimalni iznosi za tekuće održavanje i upravljanje donose slobodnom procenom lokalne samouprave, dotle je za investiciono održavanje donet PRAVILNIK kojeg se lokalna uprava mora pridržavati. Pravilnikom su obuhvaćene 4 kategorije starosti zgrada i dva slučaja, sa i bez lifta. Iznos koji se dobija po formuli iz pravilnika zavisi direktno od prosečne neto zarade u vašoj opštini za prethodnu godinu.
I na kraju ostaje pitanje sa početka, koliko košta?
Teško je dati univerzalni odgovor, obzirom na parametre koji ulaze u proračun, ali pretpostavke se kreću u okviru 10 - 15 Evra po stanu/garaži mesečno. Ovaj iznos može biti i nešto niži, 2-3 evra, ali i znatno viši, što najviše zavisi od iznosa opredeljenog za upravljanje kao i investiciono održavanje.
Bilo kako bilo, jeftino biti neće. Međutim pre nego počnete da negodujete, imajte na umu da se radi o VAŠOJ imovini i o održavanju i poboljšavanju kvaliteta i vrednosti VAŠE imovine, a te poslove treba da vrši profesionalac, pa su i pomenuti iznosi ne namet već investicija.
Krenimo redom.
Socijalizam i kolektivno stanovanje podrazumevali su da se o održavanju zgrada u kojima se nalaze naši stanovi, lokali i garaže brine država oličena u preduzećima zaduženim za održavanje zgrada. Istina je i to da je vlasništvo nad zgradama a unutar njih stanovima i lokalima imala država, pa je i bilo logično da se ona o svojoj imovini stara.
Početkom 90-tih državne zgrade polako ali sigurno prelazile su u privatno vlasništvo, bilo kroz kontroverzni otkup stanova bilo kroz privatizaciju društvenih preduzeća da bi danas imali iznad 90% stanova i lokala u privatnom vlasništvu. Logika nalaže da se o svojoj imovini brine njen vlasnik, kao što je to prethodni vlasnik radio, manje ili više uspešno.
Danas je situacija sledeća: zgrade u kojima živi najveći broj stanovništva u Srbiji starije su od 30 godina sa instalacijama, liftovima, krovovima iste starosti, izložene višegodišnjem minimalnom održavanju uz klasu energetske efikasnosti "G" (tek što imaju zidove)
Takvo stanje je neodrživo a teret promene stanja pada na koga drugog nego vlasnika, jer imovina je obaveza.
Zakonom o stanovanju i održavanju predviđeno je da vlasnici posebnih jedinica (stanova,lokala,garaža) plaćaju dva obavezna iznosa, za tekuće održavanje i za investiciono održavanje, dok se treći iznos, za profesionalno upravljanje, plaća samo ako se vlasnici odluče za profesionalca ili im lokalna samouprava odredi prinudno upravljanje.
IZNOS ZA TEKUĆE ODRŽAVANJE
Ovaj iznos treba da pokrije sve što spada u tekuće održavanje vaše zgrade, počev od čišćenja, održavanja sistema za snabdevanje vodom, električnom strujom, protivpožarnih sistema, sistema za prevoz - liftova, kao i svih drugih delova zgrade koji su zajednički.
IZNOS ZA INVESTICIONO ODRŽAVANJE
Zamišljen je kao rezervni fond iz koga će se finansirati svi kapitalni radovi na zajedničkim delovima zgrade poput zamene liftova, krovne konstrukcije, fasade i sličnih radova koji za cilj imaju poboljšavanje karakteristika zgrade u odnosu na postojeće stanje.
IZNOS ZA UPRAVLJANJE
Lokalna samouprava u skladu sa zakonom dužna je da odredi minimalni iznos za upravljanje koji se isplaćuje organizatoru upravljanja, pravnom licu, po svakom posebnom delu u slučaju kada stambena zajednica ne izabere upravnika.
Kada stambena zajednica odluči da poslove upravljanja poveri profesionalnom upravniku, visina ovog iznosa predstavlja predmet ugovaranja i može biti i niža od minimalne, ali i mnogo viša, a sve u zavisnosti od dogovora organizatora profesionalnog upravljanja i stambene zajednice.
I dok se minimalni iznosi za tekuće održavanje i upravljanje donose slobodnom procenom lokalne samouprave, dotle je za investiciono održavanje donet PRAVILNIK kojeg se lokalna uprava mora pridržavati. Pravilnikom su obuhvaćene 4 kategorije starosti zgrada i dva slučaja, sa i bez lifta. Iznos koji se dobija po formuli iz pravilnika zavisi direktno od prosečne neto zarade u vašoj opštini za prethodnu godinu.
I na kraju ostaje pitanje sa početka, koliko košta?
Teško je dati univerzalni odgovor, obzirom na parametre koji ulaze u proračun, ali pretpostavke se kreću u okviru 10 - 15 Evra po stanu/garaži mesečno. Ovaj iznos može biti i nešto niži, 2-3 evra, ali i znatno viši, što najviše zavisi od iznosa opredeljenog za upravljanje kao i investiciono održavanje.
Bilo kako bilo, jeftino biti neće. Međutim pre nego počnete da negodujete, imajte na umu da se radi o VAŠOJ imovini i o održavanju i poboljšavanju kvaliteta i vrednosti VAŠE imovine, a te poslove treba da vrši profesionalac, pa su i pomenuti iznosi ne namet već investicija.
Коментари
Постави коментар